Nitko meni ne govori kuda da vozim
Neka baci kamen tko se nije utrkivao s navigacijom.
Ako niste završili u polju, niste ni koristili navigaciju. Nakon što smo obradili tempomat, red je da se primimo jedne od najkorisnijih stavki opreme u automobilima. Stariji vozači i dalje su skloniji navigiranju pomoću putokaza, ispitivanja prolaznika ili gledanja online te pamćenja rute, a mladi golobradi vozači bez navigacije ne razlikuju Gornji Grad od Dugava, Poljud od Dugopolja ili Tvrđu od Retfale.
Što je navigacija i kako se koristi?
Navigacija je sustav koji vozaču pomaže doći do željenog odredišta najkraćim i/ili najekonomičnijim putem. Što se štreberskog i dosadnog dijela o funkcioniranju tiče, današnja koju imate u automobilu prima signal od najmanje jednog od 77 satelita koji kruže oko Zemlje. Global Positioning System, poznatiji kao GPS demilitarizirani je sustav iz hladnog rata koji su Amerikanci velikodušno odlučili dat’ javnosti na korištenje.
Što se same upotrebe tiče, nekada ste imali tipke (lijevo-desno-gore-dolje) pomoću kojih ste upisivali adresu, potom, iDrive gdje kotačić vrtite u krug kako bi odabrali slovo. S razvitkom aftermarket opcija, počeo se pojavljivati touch screen i ‘normalna’ tipkovnica, a u zadnje vrijeme sve češće koristimo prst kojim po ekranu škrabamo slova ili čak glasovni unos. Ovim putem želimo istaknuti diskriminaciju ljevaka prilikom unosa adrese pisanjem po ekranu. Predlažemo prosvjed u Ingolstadtu (pokazujemo srednji prst Audiju, lijeve ruke, naravno).
Kada je prvi put predstavljena?
Navigacija svoje korijene vuče iz dalekih 30-ih godina prošlog stoljeća gdje ste imali papir u aparatu koji se vrtio jednakom brzinom kao što ste se vi kretali, ali problem je nastao onog trena kada odete s papirnate rute - potrebno je stati i promijeniti papir (kartu) - Slika 1. 80-te godine označile su iduće velike korake u navigaciji, 1981. Hondin Electro Gyrocator (Slika 2), ili u jednostavnijim terminima, znate gdje ste počeli, smjer kuda idete i udaljenost te pomoću toga nije teško odrediti do kuda ste došli u danom trenutku. Sustav je imao žiroskop i male prozirne karte koje su se gurnule u modul te isti je na njima pokazivao gdje se nalazite. 1990. godina bila je veoma važna za navigaciju jer je te godine izašla Mazda Eunos Cosmo (Slika 3) koja je bila prvi automobil s ugrađenom GPS navigacijom.
Gdje se nalazi?
Navigacija se unazad 15 godina većinom kupovala u trgovinama elektronikom, pa ste ju nakalemili nasred vjetrobrana, direktno ispod WunderBauma koji nesnosno smrdi svima osim vama. Kako su se stvari mijenjale, sve je više proizvođača počelo nuditi navigacije unutar multimedijskog sustava. Iz centralnog ekrana navigacija se počela prelijevati na instrument tablu, tako da smo prije više od 5 godina u Audiju imali kartu direktno ispred vozača. Ako pod opremom označite Head-Up Display, velika je vjerojatnost da ćete ju i tamo viđati.
Prednosti i mane?
Najveća prednost navigacije jest samo postojanje iste, gdje god krenuli, uvijek ćete stići na odredište, a trajanje puta ovisi o tome koliko se pravite da ste pametniji od sustava. Također, moderni GPS sustavi olakšat će vam stvari poput potrage za restoranima ili benzinskim pumpama jer je to sve već upisano u karte. Probajte se sjetiti gledanja karata Europe prilikom odlaska na skijanje ili printanja rute kako bi znali gdje treba skrenuti (Živio Via Michelin!).
Što se mana tiče, ako pričamo o ugrađenoj navigaciji, to je definitivno potreba za plaćanjem ažuriranja karata. I to ne samo da je skupo, već je i opasno. Susreli smo se već s nekoliko automobila koji nisu imali ažurirane karte te su nas navodili u smjerovima koji su bili zabranjeni. Druga mana je što modernije navigacije prate lokacije gdje uobičajeno idete u određeno doba dana i sugeriraju vam tu rutu - zvuči praktično, ali moglo bi dovesti do bračnih problema. I treće, ljudi često koriste navigaciju čak i kada im nije potrebna, pa time postaju manje snalažljivi u gradu u kojem se nalaze.
Navigacija nije kompić za utrku, već partner za siguran put. 😁
